3. PROSINCA - Sveti FRANJO KSAVERSKI, misionar (1506.- 1552.)
Sveti Franjo Ksaverski je, zajedno sa svetom Malom Terezijom, zastitnik misija; dok je ova mala redovnica, zatvorena iza resetki karmelicanskog samostana, prikazivala svoja trpljenja za sirenje Evandjelja, nas je neumorni misionar, u drugom razdoblju, ali na istu nakanu proveo svoj zivot na dalekim i nepoznatim ulicama Istoka. Oba su to vjerodostojna lica misionarskog duha, koji oduvijek pokrece Katolicku Crkvu.
FRANCESCO DE JASU Y XAVIER (odakle Ksaverski), Spanjolac je iz pokrajine Navarra, gdje je rodjen 1506.g. Uz plemenita i ucena oca (docenta na sveucilistu u Bolonji), te bogatu i plemenitu majku, sudbina mu je vec odmalena bila odredjena: dobar studij i potencijalno sjajna karijera. Da bi ostvario roditeljske planove, prvi korak koji je mladi Franjo trebao uciniti odveo ga je u Pariz, cije je drevno i cuveno sveuciliste nudilo najbolju mogucu kulturu, ali i naobrazbu.
Ondje je odsjeo u Kolegiju svete Barbare, gdje je sklopio kljucna poznanstva za svoj buduci zivot. Sreo je Petra Fabera, s kojim je dijelio sobu, kao i jos jednog neobicnog i postarijeg studenta, takodjer Spanjolca, po imenu Ignacije Loyolski. Otada je bilo: zbogom karijeri!
Dana 15. kolovoza 1534.god., s tom je dvojicom prijatelja, kao i s jos cetvoricom istomisljenika, dao zavjet hodocastiti u Svetu Zemlju i posvetiti se apostolskom zivotu u siromastvu i cistoci. Bili su to prvi pripadnici casne druzine, koja ce dobiti ime Druzba Isusova.
Godine 1536., nakon sto je cetiri godine proveo kao rektor kolegija Dormans-Beauvais, napustio je Pariz i posao u pravcu Venecije, odakle se nadao uputiti u Palestinu. No, to mu se nece ostvariti. Tisuce je prepreka stalo na put tom njegovom planu. Ali, Grad Duzdeva ostao je vaznom etapom na putu ovog plemenitog spanjolskog 'hidalga': upravo je tu, naime, zaredjen za svecenika i proslavio svoju prvu svetu Misu. Potom se u Rimu pridruzio svome prijatelju Ignaciju, te s njime suradjivao na sastavljanju konstitucija i konacnom utemeljenju Druzbe Isusove.
Franjo je imao 35 godina kada ga je Ignacije, kao general Druzbe, udovoljivsi tako zahtjevu portugalskoga kralja, zajedno sa subratom Rodriguezom odabrao za misije na Istoku. On je, s pravim apostolskim duhom, na taj poziv odgovorio jednostavno: "Evo me!" I tako se ukrcao na trgovacku ladju, uzevsi sa sobom samo brevijar i krunicu. Bio se uputio na Gou. Ondje je i stigao nakon dva mjeseca napornog putovanja, na kojemu je pretrpio morsku bolest, lijececi je - tako sto se brinuo o ostalim bolesnicima na brodu.
U Goi, civilnoj i vjerskoj prijestolnici portugalskog carstva, uspostavio je svoj glavni stozar. Neko se vrijeme brinuo za tamosnje siromahe. Uvijek s krunicom u ruci prolazio bi od stracare do stracare, krijepeci bolesne i posjecujuci gubavce, kako bi im svojim svjedocanstvom donio poruku krscanske nade. Okupljao je oko sebe i djecu, kojoj je djelotvorno i zarko prenosio temelje krscanske vjere sadrzane u katekizmu.
No, Goa bijase za nj' premalena, pa ga je misionarski zar ponio dalje, do stanovnika blizih i daljih otoka o kojima je cuo, a koji jos nikada ne bijahu primili krscansku poruku mira. I tako bi koristio svaku prigodu za ukrcati se i posjetiti te daleke ribarske otoke, primjerice, Ceylon, a takodjer i one gdje su jos zivjeli necivilizirani stanovnici, kako bi i ondje posijao Rijec Bozju.
Strahujuci za njegov zivot, prijatelji su nastojali sprijeciti ta "pustolovna" putovanja, krijuci mu prijevoz. "Ako ne pronadjem ladju - tada bi govorio Franjo - plivat cu". Zatim bi rekao: "Da na tim otocima ima zlatnih rudnika, krscani bi ih opsjedali, a duse vrijede vise od zlata".
Godine 1549., nas se misionar iz Goe bio uputio sve do tajnovita Japana, gdje je uspio osnovati malu krscansku zajednicu, iako nije poznavao niti jezika, niti obicaje.
Iz Japana je u pratnji mladoga Kineza pokusao doprijeti i do Kine, bajkovite zemlje, odakle su, prema rijecima Japanaca, dolazile sve najljepse stvari. No, dosavsi u Singapur, na svega stotinjak kilometara od kineske luke Canton, tesko se razbolio.
Umrijet ce od upale pluca, gotovo potpuno sam, u zoru 3. prosinca 1552.g. Prije nego sto je umro, mladi mu je Kinez, koji ga je pratio, u ruke stavio upaljenu svijecu, simbol svjetla kojega je ovaj revni misionar zelio ponijeti svim krajevima svijeta.
Kao neumorni utemeljitelj modernih misija, sveti Franjo Ksaverski, nastojao je prije svega osigurati i formirati autohtoni mjesni kler. Ostavio je neke krace teoloske spise, kao i nadasve vaznu zbirku pisama.
Svetim ga je proglasio papa Grgur XV. godine 1622.
IME je germanskog porijekla te je isprva znacilo: SLOBODAN, dok je kasnije poprimilo znacenje: FRANCUSKI.
ZASTITNIK je MISIJA, a takodjer je zastitnik i: NOVOGA ZELENDA, INDIJE, JAPANA I KINE.
<3 <3 Dragim nasim slavljenicima imena Franjo, Francesko, Franja, Frenki, Frane, Grancika, Franca, Franjika, Franjko, Franciska i jos mnogima sa inacicom Franjo, neka je sretan i blagoslovljen IMENDAN, koji ga danas na Sv. Franje Ksaverskog slave <3 <3! ... See MoreSee Less